Einstein religija i politika

Einstein i politika – će biti naslov neke moje nove web stranice (prelistajte malo moje dosadašnje web stranice (https://sites.google.com/?tab=33 ). Taj naslov mi je bukvalno “izdiktiran” tako što me ta misao jutros (12. 05. 2013) probudila iz sna u kojem sam “vidio” povezanu istinu stvarnog i imaginarnog  istina i moguća istina i uz tu istinu (radi se o Lorentz-ovim veličinama u STR) u mojoj svijesti podsvijest je  “ispisala” riječ “politika” dvaput veća dužina, površina i veličina . Probudivši se razmišljam: odakle mi takva “poruka”, kakav je njen smisao i ima li ikakve veze Specijalna teorija relativnosti sa politikom. Zaključio sam: sličnosti su ogromne i toliko značajne da takav naslov i takvu temu neću moći kvalitetno sam obraditi – moram potražiti pomoć i odmah mi padoše na pamet dva imena: Milan Elesin i Bill Gaede.

Sve tri oblasti: Einstein, religija i politika asociraju me na pojmove – rat i mir, istina i laž, zabluda i obmana, manipulacija ljudskom svijesti i istinom, vlast, moć, novac, racionalno i iracionalno, odabrani i povlašteni, emocije, znanje/neznanje, relativne istine, poluistine, um i razum, dobro i zlo, pošteno i nepošteno, ….

Politika i religija manipuliraju istinom i manipuliraju ljudskom sviješću! U središtu te manipulacije je vlast, moć i novac. Bill Gaede mi je skrenuo pažnju na ispiranje mozga i u politici i u religiji i u fizici. Također vezano za novac treba da obratim pažnju na uvezanost fizičara u grupu koja odlučuje o novcu vezanom za dodjelu Nobelove nagrade u fizici. Ovo “grupašenje” fizičara ima značaja i u odlučivanju koji eksperimenti i koja istraživanja imaju prednost i šta  i tko će se finansirati iz fondova za nauku i naučna istraživanja i ulaganja iz sredstava poreznih obveznika.

Općenito gledajući sva istraživanja, svi eksperimenti i sva potrošena ljudska energija i finansijska sredsva na Ajnštajnove izmišljotine (http://osnovnipojmovi.blogspot.com/2013/05/ajnstajnove-govorne-izjave.html) nemaju nikakve praktične koristi ni za nauku ni za ljudski rod.

Objavljeno Nekategorizirano, Prostor i vrijeme, Specijalna teorija relativnosti | Označeno , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | 1 komentar

Prostor u prostoru i vrijeme u vremenu

Sve što posmatramo i mjerimo radimo to u ograničenom prostoru (prostoru u prostoru) i ograničenom vremenu (vremenu u vremenu).

Priroda nam je ponudila Michelson Morly interferometar u kojem je Z – M = PO = l0 razdaljina između Zemlje i mjeseca koja se u svemirskom prostoru kreće brzinom v u kojem se i svjetlost kreće brzinom c = n v.

Postoji neograničen prostor (niti je nastao niti će nestati) i neograničeno vrijeme (niti je nastalo niti će nestati). Takav prostor je APSOLUTNO MIRUJUĆI PROSTOR! U taj i takav prostor smještamo SVE (beskonačno) i što znamo i što ne znamo i NIŠTA (nulu) odsustvo svega što znamo i ne znamo (odsustvo bilo kakve promjene, po bilo kojem atributu). U taj i takav prostor smještamo i svoju prvu (zamišljenu u prostoru i vremenu) tačku, te u odnosu na tako zamišljeno mjesto opisujemo relativna mehanička kretanja “materijalne tačke”. Još na ovu temu o “apsolutno mirujućem referentnom sistemu” pisao sam ranije na mojoj web stranici: https://sites.google.com/site/specijalnateorijarelativnosti/Home/apsolutno-mirujuci-sistem-referencije.

Navedene pojmove shvatite zamišljajući i posmatrajući prostor oko Zemlje, recimo razdaljine oko Zemlje veličine Zemlja – Mjesec i kretanju tog prostora u prostoru oko Sunca. Sve vremenske intervale koje budete koristili su samo dio (vrijeme u vremenu) ukupnog (“svemirskog”vremena (vrijeme od postanka P do nestanka N).

Svjetlost (i njeni atributi) nije neophodna za pravilno poimanje prostora i vremena. Ista shvatanja prostora i vremena imali bi i kada svjetlost uopšte ne bi postojala. Bez obzira što je trenutni zvanični rekorder u brzini svjetlost nema nikakve druge privilegije i posebna prava na pojmove prostora, vremena, mase, energije, kretanja, mirovanja, …

Ukoliko bi već sutra upoznali novog rekordera (umjesto svjetlosti) u brzini (naprimjer, brzina neutrina raste sve više i više, dostigne brzinu svjetlosti u vakumu, pa i kada je premaši po iznosu, po veličini) nikakve promjene u shvatanju prostora i vremena neće se desiti kod ljudi koji te pojmove shvataju ispravno. Eventualne probleme bi imali samo pripadnici “naučne religije dvadesetog vijeka”, sljedbenici Ajnštajnovih shvatanja, i profesori – “ublehe”! Profesori (matematike i fizike) “ublehe” su svi oni profesori koji su se odrekli vlastitih shvatanja prostora i vremena koja su stekli prirodnim putem i na prirodan način. U profesore “ublehe” treba uvrstiti i sve profesore koji nisu u stanju vidjeti i uvidjeti ni jednu Einsteinovu zabludu i neistinu u tretiranju prostora i vremena!

Najnovije moje ispise možete vidjeti ovdje:

http://kvadrivektor.blogspot.com/

https://sites.google.com/site/specijalnateorijarelativnosti/strategija-u-osporavanju-str/specijalna-teorija-relativnosti-uvod .

Kvalitetan prostor, za kvalitetnu razmjenu mišljenja tko želi, imamo ovdje: http://www.eakademik.com/forum/index.php .

Kružno kretanje – moj najčitaniji tekst na web-u: http://osnovnipojmovi.blogspot.com/2012/09/jednolko-kruzno-kretanje.html .

Emanuel Lasker (o teoriji relativnosti svog prijatelja A. Einstein-a):

” Ponekad je teško ne pisati satiru. Kako možete pregovarati s ljudima koji uglavnom uzimaju sve ovlasti samo za sebe i za nekoliko drugih. Kako možete osim satirički raspravljati s takvim protivnicima, ako oni također imaju vrlo osebujan pogled razuma i temeljnim zahtjevima znanstvenog spora??
Zaključak (str. 27): “teorija relativnosti kao cjelina je zabluda kao sustav opisa stvarnosti , kako u svojim metodama tako i u svojim rezultatima.”

Bill Gaede uvažio je sugestiju E. Laskera i dao je punu slobodu svom smislu za humor i satiru: http://www.youstupidrelativist.com/05SR/00SumSR.html .

Mnogi kritikuju A. Einsteina, pa i upućuju na eventualne Ajnštajnove propuste, ali sa dozom pristrasnosti, jer žele plasirati neku svoju teoriju. Takvim kritičarima baš i ne vjerujem u objektivnost, već više vjerujem onim kritičarima koji nemaju neku novu svoju teoriju.

Objavljeno Nekategorizirano, Prostor i vrijeme, Specijalna teorija relativnosti | 1 komentar

Brzina svjetlosti i Specijalna teorija relativnosti

U prethodnom postu pomenuo sam da je T. Smid “zaćutao”, te sam (vjerovatno zbog toga) dobio komentar na tom postu: Pogledajte moj http://www.physicsmyths.org.uk/lightspeed.htm stranicu za objašnjenje (pogotovo primjer u kutiji). Ponovo sam pogledao tu stranicu i zapazio sam novu rečenicu (izjavu)  na toj stranici: “Naravno, za dodatak brzina materijalnih objekata, brzina svjetlosti nije relevantan uopće i brzine su dodani na uobičajen način, tj. relativnu brzinu između dva objekta može biti veći od c.” Ta izjava slaže se sa mojim nastojanjima da objasnim logično značenje algebarskog i geometrijskog smisla Lorentzovih “bost” transformacija koordinata i Einstein-ovih osnovnih formula u STR, a na bazi sljedećih algebarskih iskaza (kao u MM eksperimentu):  . , BC’ = PB + PC’ = ct + vt = (c+v)t = 2ct_1. BC = PC – PB = ct – vt = (c – v)t = 2ct_2 Svi koji negiraju korektnost prethodnog algebarskog zapisa, ili geometrijskog opisa zapisanog, ili fizički (eksperimentalni) smisao rečenog, jesu UBLEHE (od A. Einsteina pa sve do današnjih dana – naprimjer: Michio Kaku, Edward Witten, Carlo Rubbia, Serđo Bertoluči, S. Hawking, …., Thomasa Smid-a ,…, do profesora matematike i fizike u mojoj Tuzli ili Gračanici)! Ne dozvolite nikome (pa ni Albertu Ajnštajnu) da vas guzi u vaš vlastiti mozak! ct + vt = (c + v)t = 2ct1, i  ct – vt = (c – v)t = 2ct2, za sve moguće brzine 0 < v < c , pa i onda kada je c brzina fotona u vakuumu. Međutim, ta izjava nije podržana od strane pisca udžbenika o STR. Dr. Vida J. Žigman, profesor Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u udžbeniku Specijalna teorija relativnosti – Mehanika, II izdanje 1997 godine, na strani 175 piše: “Dve čestice, od kojih se svaka u odnosu na proizvoljni inercijalni system reference S, kreće brzinom manjom od c (ili brzinom jednakom c, kada su u pitanju fotoni), mogu imati međusobnu relativnu brzinu u odnosu na S veću od c ( i najviše jednaku 2c ). Međutim, zapazimo da pojam “međusobna relativna brzina” nema fizičkog smisla. Ne postoji fizički objekat koji bi se kretao tom brzinom. Brzina jedne čestice u odnosu na drugu česticu je svakako manja od c (ili jednaka c) u skladu sa zakonom transformacije brzine.” “Zakon o transformaciji brzina” nije naučno utemeljen i nije prirodni zakon (već Ajnštajnova izmišljotina). Ne mogu se složiti sa izjavom (pisca udžbenika V. J. Žigman.) – “Međusobna relativna brzina nema fizičkog smisla” – jer, pojam “međusobna relativna brzina” uvijek ima svoj fizički, geometrijski, algebarski i logički smisao. Pa, zar možemo pričati o relativnim kretanjima, a da neka (bilo koja) – “međusobna relativna brzina nema fizičkog smisla”?! Poserem se na takve Ajnštajnove izjave i tvrdnje! Također, ne mogu se složiti ni sa izjavom (pisca teksta) – “Brzina jedne čestice u odnosu na drugu česticu je svakako manja od c (ili jednaka c) u skladu sa zakonom o transformaciji brzine”. Pisac udžbeničkog teksta nije tekst formulisao po svojoj vlastitoj volji, već ga je formulisao na osnovu Ajnštajnovih tekstova i tekstova u drugim (ranijim) udžbenicima, te uz saglasnost recenzenata udžbenika. Relativne brzine (c + v) i (c – v) su fizička, geometrijska i eksperimentalna realnost, kako za c i v malih skalarnih vrijednosti, tako i za c i v sve većih i većih, pa i “velikih” skalarnih vrijednosti (pa i onda kada c jeste/nije brzina svjetlosti u vakuumu). Taj prirodni zakon nikakvo Einsteinovo razmišljanje i zaključivanje, nikakav Ajnštajnov “zakon o transformaciji brzine”, nije u stanju opovrgnuti! “Relativisti”, koji su se odrekli vlastitog razuma radi prihvatanja Ajnštajnovih izmišljotina, se pozivaju na Einsteinovu formulu o sabiranju brzina u relativističkoj kinematici, ali i na ovakvu “eksperimentalnu potvrdu”, kada ističu da je (c+v) “protivno eksperimentalnim rezultatima”: Navedeni eksperiment je izveden u CERN-u 1964. godine. Formulacija teksta saopštenja data je od strane naivnih fizičara u CERN-u koji su izvodili eksperiment. Tekst pokazuje kolika je naivnost eksperimentatora, pa i koliko su naivni u tumačenju samog eksperimenta Naivnost fizičara ogleda se i u tome što su i pomislili da će brzina svjetlosti emitovana sa pokretnih čestica biti drugačija od brzine svjetlosti emitovane sa nepokretnih čestica.. Međutim, eksperiment je samo pokazao da za svjetlost (kao i za zvuk) ne važi “balistički princip”, ne važi “balističko” dodavanje, sabiranje, brzina (i ništa više ni manje od toga). Pozivati se na ovaj eksperiment kao potvrdu da je (c+v) svakako c direktna je obmana čitalaca, direktno LAGANJE fizičara koji su radili u CERN-u. Ovim eksperimentom nije potvrđeno da je (c+v) ili (c – v) svakako c. Ne postoji ni jedan jedini eksperiment koji potvrđuje ovakvo naivno razmišljanje (ni za brzinu svjetlosti c ni za brzinu zvuka c u homogenoj sredini.

Postulat 2. treba doslovno shvatiti tako kao što piše – brzina svjetlosti u vakuumu – i nigdje više i ništa više od toga! Relativnu brzinu svjetlosti, u zavisnosti od naše brzine i smjera našeg kretanja u vakuumu, zapažamo opažanjem promjene frekvencije i talasne dužine svjetlosti.
Postulat 2 može se primijeniti na bilo koji objekat, ili pojavu, koja se kreće u vakuumu nekom svojom brzinom
  0 < c < ∞, ili 0 < v < ∞, ( ). Na brzinu prostiranja svjetlosti u vakuumu nema nikakvog uticaja brzina kretanja u vakuumu “emitera” ili “prijemnika” – detektora (svjetlosti). Ona je takva kakva jeste, inercijalna, kao i brzine svih drugih objekta u vakuumu!
 Sve upućuje na činjenicu da je svjetlost kao elektromagnetna pojava nosač “sam sebi”, (magnetna komponenta – nosač električnoj, a električna komponenta – nosač magnetnoj komponenti “elektromagnetnog oscilatora”). Jedna drugu proizvodi (po principu indukcije i samoindukcije).
 Na brzinu prostiranja emitovane svjetlosti u vakuumu (baš kao i na brzinu prostiranja zvuka u homogenoj materijalnoj sredini) nije moguće primijeniti mehanički “balistički princip”. Kretanjem izvora (emitera) ili prijemnika (detektora) nije moguće uticati na brzinu prostiranja ni zvuka ni svjetlosti u homogenoj sredini. Te brzine, u toj sredini, ostaju takve kakve jesu – bez obzira na brzine i druge osobine emitera ili detektora (“posmatrača”).

Za svjetlost je bitan i drugi detalj:promjenom relativne brzine kretanja (emitera ili detektora) promijenit ćemo relativno opažanje svjetlosti, opažanjem promjene broja pruga u jedinici vremena, opažanjem promjene talasne dužine i frekvencije, ali će nam uvijek umnožak iz frekvencije i talasne dužine dati ponovo „brzinu svjetlosti u vakuumu“- c:

  Kada se govori o svjetlosti i njenoj brzini u vakuumu to je “fizički osnov” za istinitost i primjenu postulata 2..
Drugi fizički osnov za mogućnost primjene postulata 2 u računanjima i algebarskim iskazima odnosi se i na “neku konstantu c “. Ta “neka konstanta c” ne mora imati skalarnu vrijednost brzine svjetlosti u vakuumu.
Treći osnov za primjenu postulata 2. u algebarskim iskazima (formulama), također se odnosi na “neku konstantu c” (kao aritmetičku sredinu (A) za relativne brzine (c+v)  i (c-v). Strpljivo i uporno već dvadeset godina ukazujem na prisustvo u STR Aritmetičke sredine (A), Geometrijske sredine (G) i Harmonijske sredine (H) za brzine, vremenske intervale i dužine. Zašto ta fizička, geometrijska i algebarska istina ne može doprijeti do svijesti fizičara i matematičara?! Kako otkloniti postojeće blokade “hipnotisane” svijesti?!

Invarijantnost konstante c – u formulama Specijalne teorije relativnosti vezana je za aritmetičku sredinu relativnih brzina:

(c + v) i (c – v), bilo kojih intenziteta, bilo kojih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa n = c/v. U tim formulama oznaka c može, ali ne mora, imati značenje brzine svjetlosti u vakuumu.

Ljudi kao da ne uočavaju dva različita pojma, dva različita iskaza: 1) konstanta c i 2) konstantnost brzine svjetlosti c u vakuumu brzina svjetlosti u vakuumu.gif

No, da se ja vratim tekstu T. Smid-a i njegovom balističkom primjeru pištolja i metka u datom u okviru. Lično, više bih volio da je T. Smid opisao mehanički balistički princip više stepene rakete, koja se koristi za savladavanje sile gravitacije kod slanja satelita i davanju satelitu željene brzine. Taj princip nema nikakvog značaja za brzinu prostiranja svjetlosti (u bilo kojoj optički homogenoj sredini). T. Smid-u sam pokušao kazati nešto novo vezano za “neku konstantu c” u Ajnštajnovim i Lorentzovim formulama (koja uopšte ne mora biti brzina svjetlosti), radi objašnjenja logičkog, geometrijskog i algebarskog smisla tih formula. Nisam u tome uspio, jer me T. Smid otkačio izjavom: “…  nema istine u Lorentz transformacije god, kao što ne može biti izveden bez izradu matematičkih pogrešaka. Nepromjenjivost brzine svjetlosti jednostavno zabranjuje da postoji brzina ovisi transformacija za svjetlosnih signala na sve.” Ponuđeni odgovor ne prihvatam, jer se ne odnosi na sadržaj moje poruke: Meni su Lorentzove veličine korektne ( u skladu sa klasičnom fizikom i Euklidovom geometrijom), ali nije korektno Einsteinovo tumačenje značenja ( i primjena u STR) Lorentzovih veličina. Pozdrav! 32) Lorenc-omjeri 1  ,       ,       Navedene Lorentzove veličine opisuju realnu i eksperimentalno provjerivu – moguću fizičku i geometrijsku stvarnost, u skladu sa klasičnom fizikom i Euklidovom geometrijom. Lorentzove transformacije tačne su za sve moguće brzine 0 < v < c <, bilo kojeg odnosa c/v = n > 1, pa i za “neku konstantu c” koja može biti i brzina svjetlosti u vakuumu. Nije korektno Ajnštajnovo razmišljanje i tumačenje navedenih Lorentzovih veličina. Obadvije (sljedeće) formule za Lorentzove koordinate napisao je Albert Einstein. Nema nikakvog opravdanog razloga da te formule ne primjenjujemo na sve moguće brzine 0 < v < c < . Einstein t'   ,      Einstein x'Lorentzova koordinata x’ = ct’ nije ono što nam Albert Einstein govornim iskazom i svojim crtežom kaže da jeste – već jeste ono što nam algebra i geometrija svojim nepristranim i objektivnim jezikom kažu da JESTE! Ajnštajnov cretež - 2 Ajnštajnove istine, moguće istine, poluistine i neistine nije moguće sagledati ako odmah u startu moramo koristiti Ajnštajnove zabrane i Ajnštajnove iskrivljene postavke, Ajnštajnova površna razmišljanja i pogrešna zaključivanja. T. Smid, dok se ne oslobodi Ajnštajnovih pojmova i govornih izraza, tek kada prestane koristiti Ajnštajnove “satove” i Ajnštajnove (“glupe”, neobaviještene, “mutave” – “posmatrače”), moći će realno vidjeti i objektivno analizirati smisao Lorencovih formula za transformaciju koordinata. Nema tu ničega suprotnog klasičnoj fizici i Euklidovoj geometriji. Naravno, jedino što je suprotno klasičnoj fizici i Euklidovoj geometriji je Ajnštajnovo ne naučno, nekorektno i pogrešno tumačenje značenja tih formula. Za Lorentzove koordinate x = ct  i  x’ = ct’ A. Einstein kaže: “Prema toj jednadžbi vlada se širenje svjetlosti ako ga promatramo u odnosu na K’. Vidi se dakle da je brzina širenja jednaka c i u odnosu na referentno tijelo K’. Isto je sa svjetlosnom zrakom koja se širi i u nekom po volji drugom smjeru. Tome se dakako ne treba čuditi, jer su jednadžbe Lorentzovih transformacija izvedene naime s tog stanovišta.“ Interesantno je da su jednadžbe izvedene sa stanovišta c = c, a zatim da se te iste jednadžbe koriste kao dokaz za to stanovište! Ja sam našao logično algebarsko, geometrijsko, i fizičko objašnjenje tog stava u sljedećem: x = ct je stvarnost (objektivna istina), x’ = ct’ je mogućnost (moguća istina). U svakom konkretno posmatranom sadržaju ostvarujemo ct i vt , a postoji i sljedeća (moguća) istina: vt/c = t/n = tv. Mogućnost nije stvarnost, već moguća stvarnost (koja se može eksperimentalno ostvariti, pokazati i dokazati). U takvim “cakama” kriju se Ajnštajnove istine i zablude. Takve moguće istine skrivene su i u Lorencovim formulama (uočite jednu od njih u sljedećoj jednakosti, obratite pažnju na zadnji član): Nema ničeg suprotnog (osim Ajnštajnovog razmišljanja i pogrešnog tumačenja) klasičnoj fizici i Eulidovoj geometriji u sljedećoj Lorentz-ovoj formuli: Euklidovoj geometriji i klasičnoj fizici nisu suprotne ni ostale veličine u Lorentz-ovim (“boost”) formulama za transformaciju koordinata:  ,         Protiv Ajnštajnovih zabluda u STR trebamo se boriti isticanjem istina (dodatak), naprimjer i sljedećih relativnih odnosa među Lorencovim veličinama     ,    . Profesori – “ublehe” to nisu analizirali!

Sve Ajnštajnove istine i zablude vezane su za sveprisutnu relativnu brzinu

geometrijska sredina brzina

Objavljeno Nekategorizirano, Prostor i vrijeme, Specijalna teorija relativnosti | Označeno , , , , , , , , , , | 3 komentara

Eh, ti argumenti i kontra-argumenti!

Moji Google blogovi kao i ovaj WordPress blog služe mi samo kao priprema za izradu neke konačne verzije tekstova o površnim istinama, nihovom pogrešnom tumačenju, i zabludama Albert-a Einstein-a  u temeljnim postavkama STR.

U svim tim tekstovima jednako-obrazno tretiram istim formulama sve moguće brzine   , bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa c/v = n > 1. Takav pristup omogućava nam ( i vama i meni) da Ajnštajnove i Lorencove formule u STR, njihovu logiku i smisao, analiziramo i sagledavamo i za fizička zbivanja i kada brzina c jeste, ali i kada c nije, brzina svjetlosti u vakuumu!

Temelj za sve crteže i formule su dužine:  ct, vt , (ct + vt) i (ct – vt) . Pomoću tih veličina iskazujem  značenja Ajnštajnovih i Lorencovih istina u STR, a posebno uz njihovo iskazivanje na sljedeći način  ,    

 PC = PC’ = ct  i  PB = PB’ = vt.

Zašto T. Smid “zbog invarijantnosti brzine c” ne dozvoljava (ne prihvata) algebarsku, geometrijsku i fizičku istinu:

PC’ + PB = BC’ = ct + vt = (c + v)t = 2ct_1 ?????!!!!!

Zbog značaja algebarskog iskaza: ct + vt = (c + v)t = 2ct1 i ct – vt = (c – v)t = 2ct2 teško mi pada odbijanje T. Smid-a da te iskaze prihvati korektnim, da te iskaze odbacuje izjavom: “Zbog invarijantnosti brzine c izrazi poput (c + v) i (c – v) nisu dozvoljeni”. Odgovorio sam i obrazložio da taj argument, taj razlog, ne smatram validnim, ne radi se tu o “balističkom” dodavanju brzine v na brzinu c. Napisao sam i nekoliko konkretnih primjera gdje se “zvanično” koristi (c + v) i (c – v) bez pozivanja na “invarijantnost” brzine c. Međutim T. Smid je “zaćutao”!

Sada trebam naći način da i to “ćutanje” argumentovano stavim van snage. Koja sredstva da koristim (prinudna, batina ili štap, bila bi  najefikasnija, pa ko jače tuče neka i pobijedi u diskusiji)? Zašto moja argumentacija “ne valja”, a njegova argumentacija “valja”(??!!), ili obratno – moja argumentacija valja, a njegova ne valja?! Ja “vidim” da je T. Smid pomislio kako zagovaram povećanje brzine c, a ja o tome nisam ni pomislio. Brzine c i v ostaju takve kakve jesu, ne diram ih, ne mijenjam ih!

Zbog značaja i primjene aritmetičke (A) geometrijske (G) i harmonijske (H) sredine u Ajnštajnovim i Lorentzovim veličinama bitno mi je prevladati otpore u razmatranju navedene logike geometrijskih i algebarskih iskaza za sve moguće brzine > c > v > 0,A H i G za brzine  a ne samo za c je brzina svjetlosti u vakuumu. 

Takav pristup omogućava nam sagledavanje Ajnštajnovih istina i Ajnštajnovih zabluda u STR, a da nam nije neophodno rješavati ni filozofska ni kosmička pitanja prostora i vremena.

Ko je sada od nas dvojice “tvrdoglav ko magarac”?!

Nužno je da budem i tvrdoglaviji i uporniji, jer ja imam potrebu da nešto novo saopštim uz pomoć veličine (c + v). Naprimjer, na priloženom crtežu je   . Ako tu dužinu podijelimo sa (c + v) dobit ćemo veličinu “Lorencove koordinate”, dužinu Lorencovog vremenskog intervala      .

 .

Pokazivanje ove istine ima višestruke ciljeve i svrhu. Kako T. Smid nije zainteresovan za ovu istnu, pokušat ću pronaći nekog drugog matematičara koji tu istinu neće ignorisati.

Objavljeno Nekategorizirano, Prostor i vrijeme, Specijalna teorija relativnosti | Označeno , , , , , | 1 komentar

Profesori – ublehe

U cilju razumijevanja sadržaja o kojima govorimo u STR postavljam dva jednostavna pitanja:
Šta za vas znači algebarski iskaz i geometrijski prikaz na sljedećoj slici: slika
P’ – P = PP’ = vt = 6m
U šta se transformiše ta dužina njenim množenjem/dijelenjem „Lorencovim faktorom“ slika  (f-1)
Ukoliko nemate jasne i precizne odgovore na navedena dva pitanja, molim vas, potražite ih na mojim stranicama.
Pitanja, javno, postavljam profesorima Prirodno matematičkog fakulteta u Tuzli.
Ukoliko vam tvrdim (skrećem pažnju) da za sve moguće brzine slika  množenje brzine c tim faktorom ima sljedeće značenje

okomita relativna brzina

   (f-2)  , i vi to umijete i možete provjeriti – zašto to ne  provjerite i sami se uvjerite u tu istinu?!
Isto tako umijete i možete provjeriti i sami se uvjeriti da ćemo množenjem vremenskog intervala t “Lorencovim faktorom” dobiti dužinu vremenskog intervala jednaku Ajnštajnovom 2t’. Dakle sljedeću formulu umijete i možete provjeriti

 (f-3)

Ukoliko provjerite tvrdnje iz formula (f-2)  i  (f-3) onda ćete lako izvući i zaključke iz množenja dužine ct sa “Lorencovim faktorom” (f-1), tj. razumjet ćete smisao sljedećeg algebarskog iskaza

 (f-4)
To što navedeno nema u udžbenicima fizike ne znači da se toj geometrijskoj i algebarskoj istini možete i trebate ismijavati!
Za razumijevanje geometrijskog smisla slljedećeg algebarskog iskaza ne treba vam posebna pamet i “viša matematika”
  (f-5)
Međutim, izgleda, da vam je potrebna neka ekstra pamet da shvatite sljedeći govorni i algebarski iskaz:
  (f-6)
Kada tu veličinu iskazanu formulom (f-5) podijelimo veličinom ct dobit ćemo Ajnštajnovu veličinu 2l0. Dužina koja “miruje” uz “posmatrača” ( i jednog i trugog). Kada tu formulu (f-6) , algebarski zapis geometrijskog opisa fizičkog zbivanja, pogledate uz MM eksperiment trebalo bi da zaključite što i ja – ovo je ISTINA
       (f-7)
za sve moguće brzine c > v > 0, bilo kojih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa c/v = n > 1, a ne samo za c je brzina svjetlosti u vakuumu. Razumijevanje te istine ne zahtijeva nikakvu dilataciju vremena niti kontrakciju dužina.Da li znate koliko toga iz relativnih mehaničkih kretanja Albert Ajnštajn nije uopšte obradio, ili je to obradio traljavo i površno?!
Da li znate da Albert Ajnštajn pogrešno tumači sljedeće algebarske, geometrijske i fizičke istine:

   (f-8),

(f-9)

Umjesto što vi mene tretirate kao “ublehu” – uzvraćam istim atributom – Vi ste “ublehe”! Upotrebljavam množinu (Vi) jer nisam naišao ni na jednog od vas koji me poštuje i uvažava! Ni jedan od vas neće ni pokušati potražiti odgovor na pitanje sa početka ovog posta

  (f-10)
  (f-11)
                           (f-12)

Kada vam to još i pokažem crtežom AT = 2vt’, BN = 2ct’, AC = 2l0 , zašto sami sebi ne vjerujete (ako, već, to umijete provjeriti)?!

 

Objavljeno Nekategorizirano, Specijalna teorija relativnosti | Označeno , , , , , , , , | 1 komentar

Prostorna ili vremenska razdvojenost događaja

– Moj prijatelj mi jednom prilikom kaže: „Nećeš, valjda, u sve sumnjati“?!

Naravno da neću u „sve“ sumnjati, već ću sumnjati samo u ono u šta posumnjam.

– Drugom prilikom isti prijatelj (inače profesor matematike) mi kaže da ne vidi nikakvu razliku u ova dva iskaza:

–          Dielektrična konstanta vakuuma,

–          Dielektrična konstanta u vakuumu.

Kada sam mu pokušao objasniti razliku (kome ili čemu pripada, čiji je atribut, svojstvo – dielektrična konstanta) dodao je: „Baš si cjepidlaka, pa to je isto“!

Mislim da je kvalitet razmišljanja, kvalitet uočavanja, preciznost iskazivanja,… na mojoj strani.

Mislim da su ovakve “sitnice” bitne i za shvatanja pojedinih iskaza vezanih za prostor i vrijeme u Specijalnoj teoriji relativnosti. Mnogi takvim različitim “sitnicama” i ne posvećuju pažnju, jer ih i ne uočavaju.

– Na vrhu Keopsove piramide ljubio Antonije – Kleopatru, RičardBarton – Elizabet Tejlor, moj komšija svoju suprugu,….

Naravno da nisu to radili u  u isto vrijeme (istovremeno), ali jesu na istom mjestu (radi se o vremenskoj razdvojenosti, vremenskoj udaljenosti događaja na istom mjestu). Sada, dok ovo čitaš, rađa se/umire (istovremeno) mnogo živih bića na Zemlji, ali ne i na istom mjestu (radi se o prostornoj razdvojenosti, o prostornoj udaljenosti). SA ova dva konkretna primjera nastojao sam podvući ispravno razumijevanje i ispravno tretiranje pojmova “prostorna razdvojenost, vremenska razdvojenost, istovremenost “događaja”,  Te pojmove Albert Einstein pogrešno tretira i površno obrađuje!

Samo ovako, kako shvataš prethodne iskaze, treba shvatiti i pojmove u STR “isto mjesto u prostoru”, isto mjesto u vremenu”, “prostorna odvojenost”, “vremenska odvojenost“. Praviti od tih pojmova novu nauku o prostoru i vremenu mogu samo oni fizičari i matematičari koji ne znaju šta je koordinatni sistem, kad je nastao i čemu služi, niti znaju šta je prpstor, a šta vrijeme..

– Ako se kinetička energija jednako promjenljivog kretanja tijela mase m u nekom trenutku izražava formulom Ek = mv2/2, onda ćemo formulom iskazivati dvostruku vrijednost ukoliko tijelo nastavi kretanje dostignutom brzinom bez njene promjene (inercijalno)
2Ek = mv2 . Ukoliko ta brzina postaje sve veća i veća i na kraju neka dostigne i neku konačno moguću brzinu c, onda će dostignuta konačna najveća energija  iznositi

2E = mc2 (analogno zapisivanju u svim prethodnim stanjima). Sitna izmjena u označavanju, ali veoma bitna za algebarski, geometrijski i logički  tretman veličina i njihovih relativnih odnosa u STR. Olakšava nam jednoobrazan pristup iskazivanju relativnih odnosa među veličinama inercijalnih i jednakopromjenljivih kretanja. Nekome je to “sitnica” – meni je to veoma važan detalj!

– Još jednom (mom prijatelju) kažem – nemam nikakvu “moju” teoriju! Samo ti skrećem pažnju (riječima, crtežom, algebrom) i ukazujem na sadržaje koje zapažam u Einsteinovoj Specijalnoj teoriji relativnosti, ukazujem na Ajnštajnove istinitosti, ali i ukazujem na Ajnštajnove površnosti i nepreciznosti.

Energija mirovanja-potencijalna energija

Na tebi je da o tome (ako hoćeš) promišljaš svojim vlastitim umom i razumom.

Objavljeno Nekategorizirano, Prostor i vrijeme, Specijalna teorija relativnosti | Označeno , , , , , , , , , | Komentariši

Najubjedljiviji argument je …

Od tada osta izreka: razumjeli se ko Francuz i Nasrudin.

Mnoge istine su relativne, uslovljene (uslovno tačne/netačne). Mnoge istine su ograničene u prostoru, ograničene u vremenu. Zbog toga je, ponekad, veoma teško iskazati istinu i objasniti je.

Ovim postom želim skrenuti pažnju na jedan drugi problem istine i istinitosti. Dešava mi se da moj govorni iskaz, ili neku konkretnu radnju, druga osoba shvata i tumači drugačije nego što ja mislim (drugačije nego što očekujem da shvati i tumači moj iskaz). Naravno, dešava se i da ja drugačije shvatam iskaz druge osobe, drugačije nego što ta osoba želi i misli kazati mi.

Problem razumijevanja/nerazumijevanja nastaje tek onda ako ta razmjena mišljenja (iskaza) treba da proizvede neku konkretnu radnju (akciju), ili neko novo mišljenje i zajednički stav (zaključak). Tada često dolazi do naknadnog međusobnog pojašnjavanja i objašnjavanja, pa i ubjeđivanja oko istine/neistine. U samom postupku objašnjavanja i razjašnjavanja, često i ubjeđivanja, dolaze do izražaja mnoge osobine (atributi) samih ličnosti : znanje, psihološka i karakterna svojstva, kao što su: strpljivost, upornost, tvrdoglavost, tolerancija, itd.

U ovom detalju razumijevanja/nerazumijevanja i naknadnog pojašnjavanja, objašnjavanja i ubjeđivanja, postoji poseban detalj vezan za  objašnjavanje (ti meni, ili ja tebi) – pomislio si, mislio si, kazao si, jesi/nisi, tačno/netačno. Ponekad ni naknadna pojašnjavanja i razjašnjavanja ne dovode do usaglašavanja. Svako ostaje pri svojoj vlastitoj istini, vlastitom shvatanju i ubjeđenju u istinu/neistinu.

Sav ovaj uvod podređen je iskazu:

fizički, geometrijski i algebarski je/nije korektan/nekorektan,  moguć/nemoguć iskaz (algebarski zapis) – (ct + vt) = (c + v)t.

Zastupam, objašnjavam i ubjeđujem (druge) da jeste moguć i da je korektan. Opisujem to slikom (crtežom), algebrom (opštim i konkretnim brojnim vrijednostima veličina), objašnjavam to i govornim opisom konkretnih fizičkih zbivanja, i to za sve moguće brzine 0 < v < c.

Mene ubjeđuju, objašnjavaju mi, da nije moguć i da nije korektan. Kakva je argumentacija ubjeđivanja i objašnjavanja?! Ko koga razumije/nerazumije? Je li moguće da su svi drugi u pravu, a  samo ja u krivu ( i obratno)!?

Objašnjavam govorom, crtežom, algebrom (vidi animaciju). Ukazujem na međusobno relativno kretanje po istom pravcu i u suprotnim smjerovima, počev iz tačke P i za vrijeme t, dva pješaka, dva kamiona, dva aviona, dva piona, dva fotona,…., po zakonima puta: PC’ = ct i PB = vt.

 PC’ + PB = BC’ = ct + vt = (c +v)t. PC – PB = BC = ct – vt = (c-v)t

a i b

Objašnjavam međusobnu razdaljinu BC’, ne objašnjavam slaganje brzina, sabiranje brzina. Ne uvećavam brzinu c, ne diram je, ostavljam je takvom kakva jeste. Čak naglašavam da to i ne mora biti brzina svjetlosti, ali uzalud!

Ljudi ostaju pri svom mišljenju i ubjeđenju – a ja pri svom mišljenju i ubjeđenju. Jedni navode jedne, a ja druge eksperimentalne dokaze u korist vlastitog mišljenja i ubjeđenja.

Možda bi trebali u diskusiji i ubjeđivanju u vlastite istine/neistine koristiti ubjedljivije argumente (toljage, šake, pištolje) umjesto riječi, crteža i formula?! Ne rijetko se u Bosni kao argument u objašnjavanju i ubjeđivanju koristi povišen glas i neka masna psovka, a nakon toga zna uslijediti i pesnica u čelo (djecu najčešće ubjeđuju prutom ili šamarom po obrazu). Uglavnom, ostaje se kod vlastitih istina, i vlastite istine brane se po svaku cijenu, upornije i tvrdoglavije od magaraca. Pri tom, magarac je uvijek onaj drugi! Nitko za sebe ne želi kazati da ima magareće tvrdoglavosti.

Naprimjer, branit ću svim sredstvima, pa i toljagom ako treba, algebarsko, geometrijsko i logičko značenje Lorencovog faktora i njegove recipročne vrijednosti – gama faktora u STR

Lorentzov faktor – značenje

gama faktor – značenje

Lorentzove dužine i vremenski intervali su međuzavisni

Lorentzove (“boost”) formule za transformaciju koordinata analizirajte dublje i temeljitije od A. Einsteina

Lorentzove koordinate – bez tajni

Lorencova koordinata t

Tko je ovdje mudrac, a tko Nasrudin?! Čiji argumenti su ubjedljiviji?! U čijoj fudbalskoj reprezentaciji je igrao Tigana!?

Objavljeno Nekategorizirano, Prostor i vrijeme, Specijalna teorija relativnosti | Označeno , , , , , , , , | Komentariši