Brzina svjetlosti i Specijalna teorija relativnosti

U prethodnom postu pomenuo sam da je T. Smid “zaćutao”, te sam (vjerovatno zbog toga) dobio komentar na tom postu: Pogledajte moj http://www.physicsmyths.org.uk/lightspeed.htm stranicu za objašnjenje (pogotovo primjer u kutiji). Ponovo sam pogledao tu stranicu i zapazio sam novu rečenicu (izjavu)  na toj stranici: “Naravno, za dodatak brzina materijalnih objekata, brzina svjetlosti nije relevantan uopće i brzine su dodani na uobičajen način, tj. relativnu brzinu između dva objekta može biti veći od c.” Ta izjava slaže se sa mojim nastojanjima da objasnim logično značenje algebarskog i geometrijskog smisla Lorentzovih “bost” transformacija koordinata i Einstein-ovih osnovnih formula u STR, a na bazi sljedećih algebarskih iskaza (kao u MM eksperimentu):  . , BC’ = PB + PC’ = ct + vt = (c+v)t = 2ct_1. BC = PC – PB = ct – vt = (c – v)t = 2ct_2 Svi koji negiraju korektnost prethodnog algebarskog zapisa, ili geometrijskog opisa zapisanog, ili fizički (eksperimentalni) smisao rečenog, jesu UBLEHE (od A. Einsteina pa sve do današnjih dana – naprimjer: Michio Kaku, Edward Witten, Carlo Rubbia, Serđo Bertoluči, S. Hawking, …., Thomasa Smid-a ,…, do profesora matematike i fizike u mojoj Tuzli ili Gračanici)! Ne dozvolite nikome (pa ni Albertu Ajnštajnu) da vas guzi u vaš vlastiti mozak! ct + vt = (c + v)t = 2ct1, i  ct – vt = (c – v)t = 2ct2, za sve moguće brzine 0 < v < c , pa i onda kada je c brzina fotona u vakuumu. Međutim, ta izjava nije podržana od strane pisca udžbenika o STR. Dr. Vida J. Žigman, profesor Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u udžbeniku Specijalna teorija relativnosti – Mehanika, II izdanje 1997 godine, na strani 175 piše: “Dve čestice, od kojih se svaka u odnosu na proizvoljni inercijalni system reference S, kreće brzinom manjom od c (ili brzinom jednakom c, kada su u pitanju fotoni), mogu imati međusobnu relativnu brzinu u odnosu na S veću od c ( i najviše jednaku 2c ). Međutim, zapazimo da pojam “međusobna relativna brzina” nema fizičkog smisla. Ne postoji fizički objekat koji bi se kretao tom brzinom. Brzina jedne čestice u odnosu na drugu česticu je svakako manja od c (ili jednaka c) u skladu sa zakonom transformacije brzine.” “Zakon o transformaciji brzina” nije naučno utemeljen i nije prirodni zakon (već Ajnštajnova izmišljotina). Ne mogu se složiti sa izjavom (pisca udžbenika V. J. Žigman.) – “Međusobna relativna brzina nema fizičkog smisla” – jer, pojam “međusobna relativna brzina” uvijek ima svoj fizički, geometrijski, algebarski i logički smisao. Pa, zar možemo pričati o relativnim kretanjima, a da neka (bilo koja) – “međusobna relativna brzina nema fizičkog smisla”?! Poserem se na takve Ajnštajnove izjave i tvrdnje! Također, ne mogu se složiti ni sa izjavom (pisca teksta) – “Brzina jedne čestice u odnosu na drugu česticu je svakako manja od c (ili jednaka c) u skladu sa zakonom o transformaciji brzine”. Pisac udžbeničkog teksta nije tekst formulisao po svojoj vlastitoj volji, već ga je formulisao na osnovu Ajnštajnovih tekstova i tekstova u drugim (ranijim) udžbenicima, te uz saglasnost recenzenata udžbenika. Relativne brzine (c + v) i (c – v) su fizička, geometrijska i eksperimentalna realnost, kako za c i v malih skalarnih vrijednosti, tako i za c i v sve većih i većih, pa i “velikih” skalarnih vrijednosti (pa i onda kada c jeste/nije brzina svjetlosti u vakuumu). Taj prirodni zakon nikakvo Einsteinovo razmišljanje i zaključivanje, nikakav Ajnštajnov “zakon o transformaciji brzine”, nije u stanju opovrgnuti! “Relativisti”, koji su se odrekli vlastitog razuma radi prihvatanja Ajnštajnovih izmišljotina, se pozivaju na Einsteinovu formulu o sabiranju brzina u relativističkoj kinematici, ali i na ovakvu “eksperimentalnu potvrdu”, kada ističu da je (c+v) “protivno eksperimentalnim rezultatima”: Navedeni eksperiment je izveden u CERN-u 1964. godine. Formulacija teksta saopštenja data je od strane naivnih fizičara u CERN-u koji su izvodili eksperiment. Tekst pokazuje kolika je naivnost eksperimentatora, pa i koliko su naivni u tumačenju samog eksperimenta Naivnost fizičara ogleda se i u tome što su i pomislili da će brzina svjetlosti emitovana sa pokretnih čestica biti drugačija od brzine svjetlosti emitovane sa nepokretnih čestica.. Međutim, eksperiment je samo pokazao da za svjetlost (kao i za zvuk) ne važi “balistički princip”, ne važi “balističko” dodavanje, sabiranje, brzina (i ništa više ni manje od toga). Pozivati se na ovaj eksperiment kao potvrdu da je (c+v) svakako c direktna je obmana čitalaca, direktno LAGANJE fizičara koji su radili u CERN-u. Ovim eksperimentom nije potvrđeno da je (c+v) ili (c – v) svakako c. Ne postoji ni jedan jedini eksperiment koji potvrđuje ovakvo naivno razmišljanje (ni za brzinu svjetlosti c ni za brzinu zvuka c u homogenoj sredini.

Postulat 2. treba doslovno shvatiti tako kao što piše – brzina svjetlosti u vakuumu – i nigdje više i ništa više od toga! Relativnu brzinu svjetlosti, u zavisnosti od naše brzine i smjera našeg kretanja u vakuumu, zapažamo opažanjem promjene frekvencije i talasne dužine svjetlosti.
Postulat 2 može se primijeniti na bilo koji objekat, ili pojavu, koja se kreće u vakuumu nekom svojom brzinom
  0 < c < ∞, ili 0 < v < ∞, ( ). Na brzinu prostiranja svjetlosti u vakuumu nema nikakvog uticaja brzina kretanja u vakuumu “emitera” ili “prijemnika” – detektora (svjetlosti). Ona je takva kakva jeste, inercijalna, kao i brzine svih drugih objekta u vakuumu!
 Sve upućuje na činjenicu da je svjetlost kao elektromagnetna pojava nosač “sam sebi”, (magnetna komponenta – nosač električnoj, a električna komponenta – nosač magnetnoj komponenti “elektromagnetnog oscilatora”). Jedna drugu proizvodi (po principu indukcije i samoindukcije).
 Na brzinu prostiranja emitovane svjetlosti u vakuumu (baš kao i na brzinu prostiranja zvuka u homogenoj materijalnoj sredini) nije moguće primijeniti mehanički “balistički princip”. Kretanjem izvora (emitera) ili prijemnika (detektora) nije moguće uticati na brzinu prostiranja ni zvuka ni svjetlosti u homogenoj sredini. Te brzine, u toj sredini, ostaju takve kakve jesu – bez obzira na brzine i druge osobine emitera ili detektora (“posmatrača”).

Za svjetlost je bitan i drugi detalj:promjenom relativne brzine kretanja (emitera ili detektora) promijenit ćemo relativno opažanje svjetlosti, opažanjem promjene broja pruga u jedinici vremena, opažanjem promjene talasne dužine i frekvencije, ali će nam uvijek umnožak iz frekvencije i talasne dužine dati ponovo „brzinu svjetlosti u vakuumu“- c:

  Kada se govori o svjetlosti i njenoj brzini u vakuumu to je “fizički osnov” za istinitost i primjenu postulata 2..
Drugi fizički osnov za mogućnost primjene postulata 2 u računanjima i algebarskim iskazima odnosi se i na “neku konstantu c “. Ta “neka konstanta c” ne mora imati skalarnu vrijednost brzine svjetlosti u vakuumu.
Treći osnov za primjenu postulata 2. u algebarskim iskazima (formulama), također se odnosi na “neku konstantu c” (kao aritmetičku sredinu (A) za relativne brzine (c+v)  i (c-v). Strpljivo i uporno već dvadeset godina ukazujem na prisustvo u STR Aritmetičke sredine (A), Geometrijske sredine (G) i Harmonijske sredine (H) za brzine, vremenske intervale i dužine. Zašto ta fizička, geometrijska i algebarska istina ne može doprijeti do svijesti fizičara i matematičara?! Kako otkloniti postojeće blokade “hipnotisane” svijesti?!

Invarijantnost konstante c – u formulama Specijalne teorije relativnosti vezana je za aritmetičku sredinu relativnih brzina:

(c + v) i (c – v), bilo kojih intenziteta, bilo kojih skalarnih vrijednosti i bilo kojeg međusobnog relativnog odnosa n = c/v. U tim formulama oznaka c može, ali ne mora, imati značenje brzine svjetlosti u vakuumu.

Ljudi kao da ne uočavaju dva različita pojma, dva različita iskaza: 1) konstanta c i 2) konstantnost brzine svjetlosti c u vakuumu brzina svjetlosti u vakuumu.gif

No, da se ja vratim tekstu T. Smid-a i njegovom balističkom primjeru pištolja i metka u datom u okviru. Lično, više bih volio da je T. Smid opisao mehanički balistički princip više stepene rakete, koja se koristi za savladavanje sile gravitacije kod slanja satelita i davanju satelitu željene brzine. Taj princip nema nikakvog značaja za brzinu prostiranja svjetlosti (u bilo kojoj optički homogenoj sredini). T. Smid-u sam pokušao kazati nešto novo vezano za “neku konstantu c” u Ajnštajnovim i Lorentzovim formulama (koja uopšte ne mora biti brzina svjetlosti), radi objašnjenja logičkog, geometrijskog i algebarskog smisla tih formula. Nisam u tome uspio, jer me T. Smid otkačio izjavom: “…  nema istine u Lorentz transformacije god, kao što ne može biti izveden bez izradu matematičkih pogrešaka. Nepromjenjivost brzine svjetlosti jednostavno zabranjuje da postoji brzina ovisi transformacija za svjetlosnih signala na sve.” Ponuđeni odgovor ne prihvatam, jer se ne odnosi na sadržaj moje poruke: Meni su Lorentzove veličine korektne ( u skladu sa klasičnom fizikom i Euklidovom geometrijom), ali nije korektno Einsteinovo tumačenje značenja ( i primjena u STR) Lorentzovih veličina. Pozdrav! 32) Lorenc-omjeri 1  ,       ,       Navedene Lorentzove veličine opisuju realnu i eksperimentalno provjerivu – moguću fizičku i geometrijsku stvarnost, u skladu sa klasičnom fizikom i Euklidovom geometrijom. Lorentzove transformacije tačne su za sve moguće brzine 0 < v < c <, bilo kojeg odnosa c/v = n > 1, pa i za “neku konstantu c” koja može biti i brzina svjetlosti u vakuumu. Nije korektno Ajnštajnovo razmišljanje i tumačenje navedenih Lorentzovih veličina. Obadvije (sljedeće) formule za Lorentzove koordinate napisao je Albert Einstein. Nema nikakvog opravdanog razloga da te formule ne primjenjujemo na sve moguće brzine 0 < v < c < . Einstein t'   ,      Einstein x'Lorentzova koordinata x’ = ct’ nije ono što nam Albert Einstein govornim iskazom i svojim crtežom kaže da jeste – već jeste ono što nam algebra i geometrija svojim nepristranim i objektivnim jezikom kažu da JESTE! Ajnštajnov cretež - 2 Ajnštajnove istine, moguće istine, poluistine i neistine nije moguće sagledati ako odmah u startu moramo koristiti Ajnštajnove zabrane i Ajnštajnove iskrivljene postavke, Ajnštajnova površna razmišljanja i pogrešna zaključivanja. T. Smid, dok se ne oslobodi Ajnštajnovih pojmova i govornih izraza, tek kada prestane koristiti Ajnštajnove “satove” i Ajnštajnove (“glupe”, neobaviještene, “mutave” – “posmatrače”), moći će realno vidjeti i objektivno analizirati smisao Lorencovih formula za transformaciju koordinata. Nema tu ničega suprotnog klasičnoj fizici i Euklidovoj geometriji. Naravno, jedino što je suprotno klasičnoj fizici i Euklidovoj geometriji je Ajnštajnovo ne naučno, nekorektno i pogrešno tumačenje značenja tih formula. Za Lorentzove koordinate x = ct  i  x’ = ct’ A. Einstein kaže: “Prema toj jednadžbi vlada se širenje svjetlosti ako ga promatramo u odnosu na K’. Vidi se dakle da je brzina širenja jednaka c i u odnosu na referentno tijelo K’. Isto je sa svjetlosnom zrakom koja se širi i u nekom po volji drugom smjeru. Tome se dakako ne treba čuditi, jer su jednadžbe Lorentzovih transformacija izvedene naime s tog stanovišta.“ Interesantno je da su jednadžbe izvedene sa stanovišta c = c, a zatim da se te iste jednadžbe koriste kao dokaz za to stanovište! Ja sam našao logično algebarsko, geometrijsko, i fizičko objašnjenje tog stava u sljedećem: x = ct je stvarnost (objektivna istina), x’ = ct’ je mogućnost (moguća istina). U svakom konkretno posmatranom sadržaju ostvarujemo ct i vt , a postoji i sljedeća (moguća) istina: vt/c = t/n = tv. Mogućnost nije stvarnost, već moguća stvarnost (koja se može eksperimentalno ostvariti, pokazati i dokazati). U takvim “cakama” kriju se Ajnštajnove istine i zablude. Takve moguće istine skrivene su i u Lorencovim formulama (uočite jednu od njih u sljedećoj jednakosti, obratite pažnju na zadnji član): Nema ničeg suprotnog (osim Ajnštajnovog razmišljanja i pogrešnog tumačenja) klasičnoj fizici i Eulidovoj geometriji u sljedećoj Lorentz-ovoj formuli: Euklidovoj geometriji i klasičnoj fizici nisu suprotne ni ostale veličine u Lorentz-ovim (“boost”) formulama za transformaciju koordinata:  ,         Protiv Ajnštajnovih zabluda u STR trebamo se boriti isticanjem istina (dodatak), naprimjer i sljedećih relativnih odnosa među Lorencovim veličinama     ,    . Profesori – “ublehe” to nisu analizirali!

Sve Ajnštajnove istine i zablude vezane su za sveprisutnu relativnu brzinu

geometrijska sredina brzina

Advertisements
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano, Prostor i vrijeme, Specijalna teorija relativnosti i označen , , , , , , , , , , . Zabilježite trajni link.

3 odgovora na Brzina svjetlosti i Specijalna teorija relativnosti

  1. Sprečo kaže:

    Nisam siguran da li T. Smid brani invarijantost prostiranja brzine c (propagacije fotona u vakuumu), ili brani invarijantnost konstante c u Ajnštajnovim i Lorentz-ovim formulama u STR.
    Nisam siguran ni da je uočio ova dva različita logička, algebarska, geometrijska i fizička značenja sadržaja koja se kriju iza oznake c.

  2. Sprečo kaže:

    Brzina svjetlosti u Svemirskom prostoru niti je konstantna niti je pravolinijska!

  3. Sprečo kaže:

    Izgleda, za utvrđivanje geometrijske, algebarske i fizičke (eksperimentalne) istine ct+vt = (c+v)t nije dovoljno skrenuti pažnju na tu istinu?! Potrebna je pomoć psihijatra, da “zabludjele” i “hipnotisane” oslobodi straha od A. A. i da ih vrati u realni svijet geometrijskih i fizičkih istina!

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s